123 Street Avenue, City Town, 99999

(123) 555-6789

email@address.com

 

You can set your address, phone number, email and site description in the settings tab.
Link to read me page with more information.

Vikot's river of random thoughts

Facebook is like Samwer brothers of US, lame, boring, me-too company

Viktor Marohnic

If you are coming from Europe you are most likely familiar with Samwer brothers, guys that have cloned or backed up a clone of every single successful US based startup in Europe. StudiVZ (Facebook), MyVideo (YouTube), DailyDeal (Groupon) etc, etc…

"The Samwer brothers are despicable thieves," serial entrepreneur Jason Calacanis tweeted once. "How do they sleep at night?"

And this is exactly what I think of Facebook lately.

I'm following Facebook from their day one and I give them ton of credit for what they did in Social networking arena, but lately it seems that they have cloned every single feature from any company that ever even remotely threaten their No1 status:

  • Update status box on top of the activity feed. All they innovated is changing "What are you doing" to "What's on your mind"
  • Checkin (Foursquare)
  • Poke (Snapchat)
  • Deals (Groupon)
  • ... 
  • and now Vine

Feels like Zuckerberg is in maniacally afraid of loosing everything

He knows how it goes. He did it to MySpace. I believe Zuckerberg and everyone else at Facebook understands that the foundation of Facebook is very fragile and that community could melt practically overnight when the new cool bar opens up in the neighborhood. And I don't blame them. Social networking is a tough business, but I'm not impressed with the way they fight. In contrast I really admire a way how Twitter is fighting that battle.

In social, Facebook is new Microsoft and Twitter is new Apple

I think Facebook already earned its 'uncool' attribute which will become worse and worse with time. Same thing happened to Microsoft ten years ago. To maintain the constant growth they are trying to be everything to everyone and that at some point might kill them.  

Twitter on the other side has a courage to come up with completely innovative concept like Vine and bet heavily on that. Even if they fail they will be cool in the cool people minds.

I don't really care who is more successful when it comes to business.

Like most of the people I hang around with, I like cool new things and admire people that have courage to try something new and push the boundaries. Everyone likes the first guy that jumps from the space, climbs Mt Everest or something like that. No body cares about second comer. Maybe Facebook will stay the richest and biggest social network in the world but they will never be the coolest. That is something I'm sure of.

Someone once said that Twitter is for the cool guys that are smoking in the school bathroom and Facebook is for everyone else. That says it all ;).

 


Problem odljeva mozgova i kako ga spriječiti

Viktor Marohnic

 Posudjeno sa edukacija.hr

Posudjeno sa edukacija.hr

Nije novost da puno dobrih ljudi s FER-a odlazi izvan Hrvatske u potragu za poslom. U zadnje vrijeme tako  čujem za sve više primjera, gdje najbolji studenti FER-a o kojima kruže legendarne priče među njihovim kolegama i koje bi mnogi rado vidjeli odlaze raditi u Google, Facebook ili slično, pa sam htio malo prokomentirati taj trend.

Meni osobno se npr Farmeron ili ShoutEm čine kao životna prilika za svakog studenta koji danas završava FER ili sličan fakultet. Da nemam svoju vlastitu priču, startup poput Farmerona bi mi bio daleko najprivlačnija opcija za potrošiti svojih par godina života. Npr. kao inženjer vjerujem da bi tamo imao priliku raditi na nečemu što cilja globalno tržište, imao puno veću slobodu kod izbora tehnologije, sam bi slagao arhitekturu software-a umjesto slušao nekog intelektualno inferiornijeg amerikanca, austrijanca ili slično da mi govori što da radim, radio bih u manjem, agilnijem timu, a da ne govorim o prilici na eventualnoj zaradi na opcijskim dionicama. S obzirom da sam radio kao developer u velikim firmama znam sve frustracije rada u velikim firmama poput: sporosti, prevelike kontrole, puno vremena koje ode na sastanke, premalom slobodom odlučivanja, nepravednom politikom plaća i bonusa itd, ali znam i prednosti poput činjenice da čovjek žedan znanja želi raditi u okruženju gdje ima ljude od kojih može nešto naučiti, raditi na nekim world-class problemima i ne biti najbolji u svom selu nego imati konstantni izazov ispred sebe.

Dvije grupe ljudi i motivacija

Mislim da prvenstveno treba razumijeti što te ljude motivira u životu, da bi znali kako im mi možemo ponuditi jednako zanimljivu, ako ne i bolju perspektivu i učiniti im naše tvrtke zanimljivijim i od samog neprikosnovenog Googlea. Iz mog iskustva ljudi i motivacije se dijele na dvije grupe.

1. Mlada ekipa, maksimalno 2-3 godine sa faksa, bez žena, djece i kredita.

Ova grupa je uglavnom motivirana vrstom posla i tehnologijom. Žele raditi zanimljive stvari, baviti se težim inženjerskim problemima i novac ih previše ne zanima.

Za dobiti ovakve ljude u firmu morate imati jako zanimljiv i izazovan projekt i vrhunske hakere koji već rade kod vas i koje je cijela generacija na FERu štovala kao bogove i od kojih se može hrpa toga naučiti. Npr. sjećam se kako su nekad ljudi ginuli da dobiju posao u CroTeamu jer je ekipa koja je tamo radila, svojom tehnologijom, nadmašila i neke od najvećih igrača u industriji igara, a Alen Ladavac kojeg znam još sa faksa po njegovim programerskim "čudima" i koji je vodio tim je slovio kao programer koji preko noći može isprogramirati sve što se dizajneri i storytelleri sjete preko dana. Ni manje ni više su u tech community-u kružile legende o tom timu, a koje zapravo na kraju nisu bile ni daleko od istine. Takva priča je vrlo primamljiva za ovu grupu.

Motivirati ove ljude novcem ili nekim business pričama je jako teško. Business potencijal tvrtke poput Farmerona i ShoutEm-a je njima totalno nezanimljiv. Većinom iz razloga što nemaju sličnih primjera u blizini. U Americi je priča malo drugačija, jer su priče o bogaćenju na 0.03% stock optiona u Google-u, Facebook-u ili čak Yelpu i Grouponu prisutne sa svake strane. Svaki inženjer pozna barem jednog, ako ne i deset frendova koji sada voze skupe aute, preko ljeta se skijaju u Argentini, a da ne bi baš skroz zatupili, se bave investicijama u startupe kao anđeli. Iz tog razloga, svaki klinac u NYC ili SF sanja o prilici da se ukrca na brod zvan startup za čije ime vjerovatno nećemo nikad ni čuti i raditi će tamo za 50% plaće koju može dobiti u nekoj većoj firmi. Jedan pravi domaći success story bi nam dosta olakšao posao u tom smislu.

No međutim, taj entuzijazam uglavnom ima kratki vijek. I tu dolazimo do druge grupe.

2. Malo starija ekipa,  pod pritiskom kredita, oženjena s naglo rastućim troškovima života

Tu je manje, više sve jasno. Iako još uvijek ljudi žele raditi nešto što ih zanima, za koju tisuću kuna veće plaće su spremni preći na drugi posao bez previše razmišljanja. Ako firma nije u stanju pratiti povećanjem plaće svoje ljude kroz 2-3 pa 5 i više godina, najvjerovatnije će ih izgubiti. Uz to ide i razvoj karijere i napredovanje, a da bi se to omogućilo, tvrtka mora rasti i stvarati te nove pozicije za voditelje, managere i slično. Ako tvrtka stagnira, opet će izgubiti najbolje ljude koji će otići negdje na bolje plaćenu poziciju sa višim statusom.

Kako dakle učiniti domaće tvrtke atraktivnijim?

S obzirom da sam suvlasnik u dvije tvrtke različitog profila, jedna je agencija za razvoj rješenja po narudžbi (Pet minuta), a druga (ShoutEm) razvija proizvod, pokušati ću objasniti kako mi to pokušavamo riješiti u obje tvrtke, te gdje su nam problemi, a gdje prednosti.

1. Agencijska perspektiva (primjer Pet minuta)

Dobre strane i ono što se nekima sviđa je da konstantno dolaze novi projekti, novi klijenti, novi izazovi. Neki ljudi to vole više od rada na jednom komadu software-a u nedogled. Okolina je malo dinamičnija, imamo više ljudi i samim tim i više znanja, na projektima za klijente svašta pametno možemo naučiti, no imamo i nekih problema.

Prvi najveći problem ljudi koji rade u agencijama je činjenica da često nemaju dovoljno vremena ili dovoljno veliki buđet za odraditi projekt kako treba. Drugi najveći problem je osjećaj da se projekti odrađuju kao na traci i da od svakog projekta malo toga ostaje. Treći problem je da klijent ponekad ima previše kontrole nad projektom i zahtjeva neke stvari s kojima se mi baš ne slažemo, ali ih moramo napraviti jer na kraju krajeva to je srž agencijskog posla gdje je "klijent je uvijek u pravu" i ima pravo zahtjevati da se stvari naprave onako kako on želi.

Kako agencija može dugoročno ostati primamljiva za najbolji talent?

Kao rješenje tih problema ja kao najbitniju stvar vidim način na koji se agencija pozicionira na tržištu. Da li je ta agencija toliko respektabilna da klijent neće pitati za cijenu, neće smanjivati iznos ponude i u potpunosti će vjerovati da će posao biti dobro odrađen i dati će nam dovoljno vremena da to napravimo kako treba? Do tog statusa se ne dolazi preko noći. Percepcija i brand neke nove tvrtke poput npr Pet minuta se gradi godinama, mjesto gdje vas potencijalni klijenti smještaju kad razmatraju ponude različitih agencija uglavnom proizlazi iz toga što su čuli o vama, koliko često to čuju i koliko dugo slušaju sve te dobre priče o vama. Npr. Bruket&Žinić je najbolji domaći primjer agencije sa jakim brandom i gdje klijenti sa najvećim buđetima idu po defaultu, a alternative niti ne razmatraju. Isti taj posao vrlo vjerovanto može odraditi i još nekoliko zagrebačkih agencija, ali brand i povjerenje nije tako dobro izgrađeno da bi se klijent osjećao sigurno u njihovim rukama. Bitno je uočiti da Bruketi&Žiniću to nije palo preko noći nego je ta percepcija stvorena konstantnim ulaganjem u PR, osvajanjem raznih nagrada i slično.

Nakon što se to postigne, agencija može svoj posao naplatiti dovoljno da osigura svojim ljudima dovoljno vremena da odrade projekt kako treba, staviti ih u bolju poziciju kad iznose svoje ideje pred klijentom, dobijati nove klijente, rasti, otvarati nove pozicije unutar firme i s vremenom konstantno povečavati plaće.

Osim toga s obzirom na prirodu agencijskog posla i činjenicu da uglavnom ništa od intelektualnog vlasništva ne ostaje u agenciji, ulaganje u brand i kvalitetu ljudi je najvažnije u takvom poslu jer je to jedino što ta agencija na kraju ima u svom vlasništvu.

2. Slučaj firme koja je fokusirana na proizvod (ShoutEm)

Ovdje imamo nešto drugačiju priču. Ono što tvrtka poput ShoutEm-a može ponuditi je rad na jednom vrlo zanimljivom i izazovnom projektu kroz duže vrijeme gdje smo si postavili jako ambiciozne ciljeve.  Želimo ni manje ni više postati broj jedan self service mobilna platforma. Želimo imati najbolju tehnologiju i doslovce posramiti konkurenciju. Npr trenutno smo si zadali za cilj razviti najbolju HTML5/JS aplikaciju na svijetu i tražimo ljude koji su spremni s time se uhvatiti u koštac. To su prilično dobri izazovi za ambiciozne nove nade.

Osim toga ljudi koji rade na našem projektu osjećaju vlasništvo nad tim projektom, gledaju svaki dan kako se proizvod razvija, unaprjeđuje, zajedno brojimo korisnike i one nove i one koji otkažu pretplatu i znamo da će nam sve što danas napravimo kad tad doći na naplatu bilo pozitivno ili negativno.

Vjerujem da je slična situacija u Farmeronu, Salespodu i sličnim startupima koji konkuriraju na globalnom tržištu.

No međutim kao što rekoh ne vide svi taj veliki potencijal odmah najviše zbog nedostatka dobrih priča. Dodatno, neki problemi s kojima se susrećemo su konstantni pritisak i žestoki tempo razvoja, poveći code base koji postaje sve kompliciraniji i kompliciraniji, veliki broj korisnika koji donosi probleme poput backward kompatibilnosti, skaliranja i slično.

Ono što je rješenje ovdje za privući nove i zadržati postojeće ljude je pokazati im dugoročnu perspektivu, a to je najbolje kroz dobar proizvod, te osigurati dovoljno vremena ljudima da se napravi dobar code base na kojem se onda može ugodno razvijati idućih par godina. Dvije su uloge nas founder-a u ovom slučaju: jedna je osigurati cash flow koji to može financirati i pokazati rast kroz bilo koju mjeru koju mjerite, prihode, korisnike ili nešto drugo, a druga je biti autoritet što se tiče tehnologije i znanja i tako privući najbolji talent u firmu.

Neki kratki zaključak na kraju

1. Vodite li agenciju dobro razmislite kako ćete osigurati rast prihoda i cijena s kojim ćete omogućiti ljudima da rade bolje i imaju više vremena, te kako ćete privući A-class. Ulažite agresivno u razvoj svog brenda i u najbolje ljude, jer jedino tako ćete osigurati konstantni rast i mogućnost napredovanja i zadovoljiti njihove potrebe na duži rok. Nije to lako, ali zato uspješnu firmu i nema baš svatko tko se sjeti.

2. Radite li svoj startup većina toga ovisi o tome da li je vaš projekt toliko perspektivan da ljudi vjeruju u njega i da li svaki dan napreduje u pravom smjeru. Za odvući pažnju sa Googlea, Facebooka i sličnih vam treba nešto tehnološki izazovno. Okupite prave ljude i dajte im vremena da odrade posao onako kako oni misle da to treba. Tehničko vodstvo mora biti magnet za nove genijalce, a firma mora imati stalni rast prihoda ili investicija da bi to omogučila kvalitetan razvoj. Ako startup stagnira i ne raste najbolji ljudi će vam prije ili kasnije otići dalje u potrazi za nečim izazovnijim, sa većom perspektivom. Kad startup stagnira dobri ljudi kao miševi napuštaju brod i ukrcavaju se u prvi idući koji brže vozi.

Znam da nas ima dosta koji na tome radimo i da bi svi htjeli da nam najbolji i najpametniji ljudi rade kod nas i ne odlaze u svijet "mozgom za kruhom". Što vi poduzimate ili mislite da bi trebalo poduzeti oko toga? Baš me zanima. Slobodno se oglasite dolje u komentarima :).


Steve Jobs je mrtav, živio Bill Gates!

Viktor Marohnic

Transient

Pisao sam već o Steve Jobsu i o tome kako će nam definitivno nedostajati ta njegova upornost da radi na idejama koje pomiču granice mogućega. No međutim volio bih nekako javno izraziti svoje divljenje Bill Gatesu, koji malo po malo postaje moj idol broj 1.

Već neko vrijeme mi je lik i djelo Bill Gatesa premašio sve ostale tehnološke bogove i to najviše zbog njegovog rada u zadnjih desetak godina. Oduvijek je ime Bill Gatesa bilo negdje u zraku, tamo negdje od mojih prvih programerskih dana pa sve do danas. Prvo smo ga gledali kao programerskog boga, proučavali njegov Altair Basic kod i osobno se uvjerili da je bio vrhunski haker, a nakon toga gledali njegov razvoj kao biznismena i učili iz majstorija koje je izveo poput one sa IBM-om i licenciranjem DOS-a koje su rezultirale Microsoftom kao jednom od najvećih kompanija na svijetu, te svjedočili stvaranju jednog od najvećih osobnih bogatstava iz ničega, te ga konačno dočekali i u ulozi jednog od najutjecajnijih ljudi na svijetu koji sada ima mogućnost i priliku promijeniti stvari koje bi svi mi voljeli promijeniti, ali ne možemo. Ono što radi u zadnjih deset godina lagano postaje sve više vidljivo i fascinantno i ne znam odakle bih krenuo:

  • Kao prvo, čovjek se odrekao cijelog svojeg bogatstva i donirao ga u dobrotvorne svrhe. Radi se o $65 milijardi dolara ili cijelom godišnjem Hrvatskom budžetu. 
  • Dok većina nas smrtnika priča o najnovijem foto/video chatu, a društvene mreže se natječu sa najnovijim foto filterima, čovjek doslovce spašava živote djece u Africi, pokušava riješiti problem energije u svijetu i unaprijediti obrazovni sistem.
  • Za sobom je povukao još dosta ljudi poput Warren Buffeta i Mark Zuckerberga koji su također obećali donirati pola svojeg bogatstva u dobrotvorne svrhe, te na taj način još višestruko povećao količinu novaca koja se koristi za dobrotvorne svrhe. (To se zove "Lead by example").
  • Sav svoj utjecaj i moć, koristiti isključivo za poboljšanje kvalitete života, rješavanje teških problema i to ljudima s kojima nije nikad imao preveliki doticaj, poput siromašnih Afričkih zemalja ili djece u javnim školama po Americi. Takav primjer osvještenog čovjeka svijet definitivno uvijek treba.

Pišem sve ovo jer sam zapravo htio malo skrenuti pozornost na Bill Gatesov blog i Twitter account koji pratim već dosta vremena, te također njegove recenzije knjiga, od kojih sam pokupovao valjda 80%, a pročitao ipak nešto manje :). Pa tko još ne prati nek to učini sad. Ja jednostavno uživam u svemu što čovjek napiše i radi, pa sam to htio podijeliti i s vama.

Evo par odabranih linkova za početak:

  • Nedavni članak o nuklearnoj energiji na New York Timesu i projektu nuklearnih reaktora koji sagorijevaju nuklearni otpad i mogu se izgraditi u najobičnijoj tvorničkoj hali, a u koji je Bill Gates investirao. 
  • Bill Gatesovo godišnje obraćanje za 2013tu gdje objašnjava na koji način planira popraviti kvalitetu života i zdravstvene uvijete za jedan veliki broj ljudi na svijetu koji trenutno živi u siromaštvu i umire od raznih bolesti.
  • Lista njegovih najboljih knjiga za 2012. Već sam pročitao "The City that Became Safe: New York’s Lessons for Urban Crime and Its Control" i "The Better Angels of our Nature: Why Violence has Declined", a volio bih i "The Most Powerful Idea in the World (Book Review)" o razvoju parnih strojeva, industrijskoj revoluciji i važnosti mjerenja i skupljanju podataka. te analizi, tema o kojoj u zadnje vrijeme dosta priča. 

Uživajte i ugodan vikend!


[Dio 3.] Kako zadržati vlasništvo nad projektom? Učite od Bill Gatesa!

Viktor Marohnic

Dakle već sam pisao o tome kako odraditi projekt i zadržati prava na iskorištavanje, a dao sam i primjer ugovora. No sjetio sam se nedavno da postoji "malo" bolji primjer.

Dolje je isječak iz filma "Pirates of the Silicon Valey" koji pokriva bez imalo pretjerivanja "povijesni" sastanak koji je pretvorio Microsoft u ono što je danas i kreirao jedno od najvećih osobnih bogatstava na svijetu ikad.

Bill Gates je ovdje ispregovarao licenciranje DOS-a IBM-u i uz to zadržao sva prava na iskorištavanje i prodaju drugim tvrtkama. Bolesno!

I dajte ostavite koji komentar, baš me zanima što vi mislite o tome :)


Minimum Viable Product – Školski primjer by ShoutEm

Viktor Marohnic

Već dugo želim podijeliti ovo s vama jer mi se čini, da je dosta nas zbunjeno, s tim što je to minimum viable product (MVP) i gdje je granica kad vaš proizvod to prestaje biti.

Ono što je najteže kod MVP-a je pomiriti se s tim da nešto što planirate izbaciti van na tržište nije savršeno i ne radi sve što bi po vama trebalo. To je valjda slično onome kad Steve Jobs kaže da je najteže reći ne. Ja npr, još uvijek na neki način mislim da je cijeli ShoutEm čak i nakon nekoliko godina rada, još uvijek MVP i da tek treba postati pravi proizvod onakav kakvim ga mi želimo imati i ponositi se s njim. Ali ajde ipak da pogledamo malo realnije.

Bez hrpe MVPova ćete se zabiti u zid

Danas je jedini put do uspješnog proizvoda upravo preko hrpe MVP-a i testiranja proizvoda na tržištu što je prije moguće. Bilo kakvo pretjerano planiranje ili razvoj, prije nego što se proizvod nađe na tržištu, će uglavnom završiti sa jednim od sljedećih problema:

  • ogromnim potrošenim novcima ili nedostatkom novaca za daljnje iteracije, te zbog toga gotovo sigurno propalim startupom ili
  • velikim kašnjenjem za potrebama tržišta i konkurencijom. 

Čuveni primjer kako ja to zovem «prerane optimizacije proizvoda» je Duke Nukem Forever koji se razvijao petnaest godina, kroz koje vrijeme je nekoliko puta najavljen, pa opet odgođen. Nešto kao naš domaći Trilenium. No hard feelings ;)

Ono što je ispravno činiti je progutati ponos, izbaciti nešto s čime se nećete biti skroz zadovoljni, te dobiti feedback što prije.

Nemoguće je predvidjeti ponašanje korisnika

Stvar je u tome da je nemoguće predvidjeti kako će se ponašati vaši korisnici i koji će "featurei" biti korišteni, a koji neće. Zašto je to nemoguće?

  • Vi ste vjerovatno potpuno drugačiji čovjek sa potpuno drugačijim potrebama od vaših korisnika i ne možete vidjeti njihove potrebe tako jasno koji oni to vide.
  • Čak i ako vaša ideja dolazi iz vašeg iskustva u nekoj branši i imate super ulazne parametre, opet su šanse za promašaj relativno velike, ne možete znati da li će korisnici izvan vaše inicijalne korisničke grupe reagirati isto kao i oni prvi.
  • Također je nemoguće iz prve napraviti dobar UI/UX jer opet ne znate kako će korisnici izvan inicijalne test grupe reagirati na njega. Knjiga «Landing page optimization» u svom uvodu obrađuje teoriju koja objašnjava taj problem.

ShoutEm agency program – školski primjer MVPa

Tamo negdje početkom prošle godine, počeli su nam se javljati ljudi koji su htjeli preprodavati naš software, ali su htjeli imati naš "dashboard" pod svojim brandom. Meni je to bilo toliko glupo i uopće nisam mogao razumijeti toliku želju za tim “white label dashboardom», da sam korisniku koji je bio najdosadniji, čisto da ga se riješim dao quote od cca $30.000 za:

  • ShoutEm dashboard na njegovoj domeni (prakticki redirect npr agency123.shoutem.com na www.agency123.com)
  • Njegov logo gore umjesto ShoutEm loga
  • Sakriveni ShoutEm footer i header

Trazili su još i da se nakačimo na njihov payment gateway, ali to sam rekao da ne možemo napraviti trenutno. I što se dogodilo? Na moj šok korinsnik je prihvatio ponudu. U međuvremenu su slični upiti počeli pristizati frekvencijom cca 1-2 tjedno, pa smo odlučili to ipak napraviti i vidjeti što će biti.

Omjer uloženog i dobivenog

Uloženo: Razvoj je trajao pet dana. Jedan developer. Doslovce kap u moru količine feature-a koje smo napravili na ShoutEmu prije i poslije toga. Izbacili smo ga u ožujku prošle godine], a ja bih se usudio reći da je taj naš agency dashboard vjerovatno najbrže implementiran feature ikad bez previše planiranja. (Btw uskoro ide u doradu, i biti će prva liga, jer se bazira na feedbacku kojeg smo skupili u godinu dana).

Dobiveno:  Danas nam agency program sa tim istim dashboardom čini >30% prometa i raste svaki mjesec. Imamo agencije doslovce po cijelom svijetu koje ga koriste. U Australiji je totalni hit, a prate ih Amerika i Europa u stopu. Basic paket košta $290/mjesečno i prodaje se sasvim fino, kupci su uglavnom agencije od 1-2-3 čovjeka. Naleti svako malo i neki Enterprise paket ili čak netko plati i cijelu godinu unaprijed.

Što smo naučili

  • Skoro sve ideje o tome što je taj agency dashboard trebao raditi i kako je trebao izgledati su bile krive
  • Sve ideje o tome kako bi trebao biti postavljen cjenik za agencije su također bile krive. Mijenjali smo ga nekih 4-5 puta do sad (zahvaljujući tome što zapravo nemamo nikakva pravila niti backend oko billinga, nego promjene radimo ručno, te smo tako mogli prilagođavati cjenik sve dok nismo došli do idealnog :))
  • Kontakt formu smo optimizirali i sad nakon izbacivanja tog MVP-a imamo puno veću bazu agencija (cca 2-5 upita dnevno) koje su vrlo spremne raditi s nama i reći nam točno što trebaju od nas, te prema tome radimo specifikaciju za dalje. Puuuno lakše nego kad nemaš korisnika.

Poruke samom sebi

  1. Kad isplaniraš razvoj nekog feature-a i on traje više od mjesec ili dva “opali si šamar”®. (Zaštitio sam ovo ;))
  2. Razgovaraj sa što više korisnika puno prije nego uopće počneš raditi na nekom proizvodu i pitaj ih za feedback (min 10-20, a preporučivo preko 30).
  3. Pokaži im wireframeove, mockupove ili neku prezentaciju prije nego kreneš u razvoj, jer inače ti je bolje zapaliti taj novac koji planiraš potrošiti i uštediti barem malo na živciranju.

Sve to pa i više imate u knjigama od Boga. Ako još ne znate za tu knjigu, Startup owner manual je zadnje Njegovo čudo, odnedavno dostupno i na Kindlu.

A dolje možete vidjeti i video tutorial Agency Dashboarda....


[Drugi dio]: Kako odraditi projekt za klijenta i zadržati vlasništvo nad kodom?

Viktor Marohnic

Naš odvjetnik Krešimir Planinić nam je pomogao sastaviti ugovor kojeg slobodno na svoju osobnu odgovornost :) možete koristiti, modificirati itd..

Read More

Božić, snijeg, skijanje...

Viktor Marohnic

cca 80m spusta, ali sa produženjem malo dublje u šumu se moglo navući i na 100m. Morao si biti prilično spretan ako si želi izvući živu glavu kod uleta punom brzinom na stazu kroz šumu.

Read More

Predstavljamo vam FiveMinutes Experience tim. Šlag na torti odlične 2012. godine.

Viktor Marohnic

Danas imam nešto jako uzbudljivo za objaviti, ali prije toga evo kako je izgledala godina 2012 u brojkama za ShoutEm i Pet Minuta u odnosu na 2011-u.

ShoutEm:

  • Prihodi narasli za 1300% (mjerimo ih ove godine u milijunima kuna) :)
  • NYC tim narastao s jedne na pet osoba
  • Potpisali nekoliko većih distribucijskih/partnerskih ugovora i dobili velike korisnike na platformu - 50 Cent, USAToday, Američki muzej prirodnih znanosti...
  • Pokrenuli reseller program i bližimo se brojci od 40 resellera raštrkanih po cijelom svijetu

Pet Minuta:

  • Broj zaposlenika i suradnika se povećao s 38 na 44 te je raspisan natječaj za još 6 novih
  • Dobili desetak novih klijenata u Americi i potpisali dva velika R&D ugovora
  • Službeno otvorili ured u NYC gdje gradimo portfolio projekata. Neki već objavljeni na blogu su Spotify app za Matador, Lala Lunchbox featurean nekoliko puta u AppStoreu i  NY Timesu, a jedan od novih sretnih klijenata je i Jerry Colonna...
  • Broj ljudi u Osijeku se nakon pada na tri opet vratio na nekadašnji nivo i sad tamo opet zapošljavamo šest ljudi, s konkretnim planom rasta već početkom iduće godine
  • Preselili se u novi totalno fensi prostor i konačno nabavili stol za ping-pong 
  • Organizirali dva interna hackathona koji su rezultirali s nekoliko prilično cool projekata
  • Pokrenuli novi redovni event u Zagrebu, ZG Tech Meetup

I nekoliko mojih osobnih ostvarenja, u svrhu  jačanja duha i tijela :)

  • Nakon skoro dvije godine putešestvija po svijetu sam samcat, konačno okupio obitelj i sad svi živimo zajedno, kak' se i pristoji pravom 'rvatu, pred bogom i zakonom ;).
  • Pretrčao >1300km u 110 dana i počeo opet voziti bicikl svaki dan na posao. Yes!

Ali za kraj nešto oko čega sam jako uzbuđen.

Firma koja se približava brojci od 50 ljudi se polako susreće s raznim organizacijskim izazovima. Luka Abrus, partner u Pet Minuta, je definitivno dorastao zadatku i vodi firmu naprijed svojom dirigentskom palicom i uz uspješno razvijanje biznisa u HR i NY, do sada je uspostavio nekoliko odličnih developerskih timova. Quality Assurance tim u Osijeku je predvođen Ivanom Taušanom i Davorom Banovićem koji se aktivirao u udrugama testera softvera u regiji, te je i sam organizator ViaQA konferencije o testiranju i kontroli kvalitete softvera. No ono što već neko vrijeme gradimo smo sada konačno spremni i najaviti javnosti.

Five Minutes User Experience team

Screen Shot 2012-12-09 at 10.07.41 PM.png
Screen Shot 2012-12-09 at 10.06.26 PM.png

Zadnjih godinu i pol u firmi polako gradimo tim koji se bavi isključivo UX i UI dizajnom. Zaposlili smo nekoliko nevjerovatno talentiranih dizajnera koji uz Merlina Rebrovića, našeg UX Leada, čine FiveMinutes Experience tim.

Screen Shot 2012-12-09 at 10.15.32 PM.png

Merlin je na nedavnom WebCampZG održao predavanje koje je po riječima Ozrena Crnogorca iz Revolucije razvalilo umove :), te općenito izazvalo dobre reakcije.

Idući tjedan Merlin drži trosatno predavanje na FER-u elitnoj grupi programera u sklopu vještine koji vodi Marko Čupić, a uskoro ćete od Merlina vidjeti još puno toga. Da ne duljimo ovdje su naši genijalci i njihovi kratki profili.

Više detalja i podataka o našem UX timu možete naći na FiveMinutes.eu plus bonus nekoliko cool skica UX dizajn procesa, te linkova na radove. Svakako vrijedi pogledati.

  Merlin Rebrović   Merlin je s nama već preko godine dana pokazao se kao odličan team leader, predavač, te kreativac koji može uspješno provoditi želje klijenta u djelo.

Merlin Rebrović

Merlin je s nama već preko godine dana pokazao se kao odličan team leader, predavač, te kreativac koji može uspješno provoditi želje klijenta u djelo.

  Vedran Židanik   Ako se sjećate onih jednookih kreatura na Trosjedu, e to je čovjek koji ih je nacrtao. U međuvremenu je onako usput počeo ubijati i mobile app design.

Vedran Židanik

Ako se sjećate onih jednookih kreatura na Trosjedu, e to je čovjek koji ih je nacrtao. U međuvremenu je onako usput počeo ubijati i mobile app design.

  Siniša Cvahte   ShoutEm dizajner koji nas iako se već čini nemoguće svaki put ponovo oduševi. Malo po malo Siniša nas diže na nivo koji je nedohvatljiv za našu konkurenciju.

Siniša Cvahte

ShoutEm dizajner koji nas iako se već čini nemoguće svaki put ponovo oduševi. Malo po malo Siniša nas diže na nivo koji je nedohvatljiv za našu konkurenciju.

  Andrej Radišić   Andrej nam se priključio s ogromnim iskustvom s weba koje sad uspješno primjenjuje na male ekrane.

Andrej Radišić

Andrej nam se priključio s ogromnim iskustvom s weba koje sad uspješno primjenjuje na male ekrane.


Kako odraditi projekt za klijenta i zadržati vlasništvo nad kodom?

Viktor Marohnic

Ovo je jedno od pitanja koje muči dosta ljudi koji tek pokreću svoje tvrtke pokušavaju dobiti prve klijente, a u isto vrijeme razmišljaju kako to znanje pretvoriti u neki proizvod odnosno skalabilni poslovni model.

Obično imamo dvije strane koje imaju sukob interesa.

Vi razmišljate ovako:

  • Ovo bih vjerovatno mogao prodati na još nekoliko mjesta s vrlo malo dorada
  • Ako se pokaže uspješnim, možda od tog proizvoda mogu napraviti vrlo uspješnu tvrtku
  • Kako da sad to odigram, a da si ne zatvorim sva vrata i sve opcije odmah u startu?

Klijent razmišlja ovako:

  • Ja sam platio za taj projekt, znači kod  je moje vlasništvo
  • Želim imati source kod u slučaju da želimo nadograditi taj softver
  • Zašto bi oni zarađivali na nečemu što sam ja financirao?

    E sad, ono što klijent uglavnom ne razumije ili ne želi razumjeti jer misli da vas drži šaci je slijedeće:

    • Ako vi prodate taj softver na više mjesta, to je zapravo dobro za njega, jer ste vi motivirani da ga razvijate i održavate još dugo vremena
    • Padaju mu troškovi jer vi sada naplaćujete taj softver na više mjesta i ne morate naplatiti punu cijenu tom jednom klijentu
    • Praktički vaši drugi klijenti financiraju razvoj za njega

    Osim toga, u njegovim pretpostavkama ima nekoliko pogrešaka.

    • On je platio projekt, ali vi ste tu uložili dosta svojeg znanja i iskustva, tako da ta priča o vlasništvu i nije 100% na mjestu
    • On nikada neće nadograditi taj softver. Nema resursa niti iskustva za tako specijalizirano područje. Dapače, vrlo vjerovatno će brzo upasti u probleme s održavanjem tog softvera i vi ćete biti jedini koji mu možete pomoći oko toga.
    • Klijent će teško pronaći firmu koja će preuzeti i nadograditi vaš softver, ma kako bio dobar kod i čista dokumentacija. Većina firmi uvijek želi progurati vlastita rješenja i ne želi ulaziti u rizik održavanja i nadograđivanja tuđeg softvera.
    • Preporučam da klijentu to ne govorite jer bi se mogao uvrijediti. Bolje je da mu objasnite prednosti nego nedostatke.

    Kako prezentirati taj problem klijentu?

    Ono što je bitno da dobro prezentirate benefite za klijenta, prije potpisa ugovora. Trebate objasniti:

      1. Da je taj softver vaš core business i da vi planirate ulagati u njega još dugo i razvijati ga. Od toga će vaš klijent profitirati na način da će imati manju cijenu, dobijati nove feature i updateove, i vi ćete uvijek biti tu na raspolaganju da im pomognete
      2. Bitno vam je da intelektualno vlasništvo na softver ostane vaše i da će to biti dio ugovora
      3. Ono što obično pomaže kao dobar trade-off je da im kažete da nemaju brige i da će ono što je najvažnije, a to su podaci o korisnicima i i brand koji su ispromovirali biti potpuno u njihovom vlasništvu i da će to također biti dio ugovora

      Ovo je obično radilo za nas. Naravno, ovo je samo u slučaju da planirate to pretvoriti u proizvod ili ste već krenuli tim putem. Inače se ne isplati previše oko ovoga kemijati. Također ćete teško ovo progurati u slučaju da  je klijent došao vama s narudžbom. No nije nemoguće, ako mu objasnite benefite.

      Ugovor

      Dosta velikih firmi ima svoje šprance i onda morate ugurati tu klauzulu u ugovor. I čim to napravite oni će reagirati s gore navedenim argumentima. To je problem, prvenstveno u Hrvatskoj. U američkim ugovorima koje u zadnje vrijeme većinom potpisujem je klauzula o ne-prenošenju intelektualnog vlasništva na softver na klijenta standardna stvar, i klijent je svjestan benefita koje mu to donosi. 

      Ja bih definitivno preporučio angažirati odvjetnika. Mi smo u ranim danima Pet Minuta potpisali ugovor koji nas je mogao koštati cijele tvrtke i iz toga smo doslovce jedva izvukli živu glavu. Nikad više nakon toga nismo potpisali ugovor bez da je odvjetnik to pregledao. Svi naši ugovori sa klijentima, te također o zapošljavanju su provjereni. Vaš odvjetnik treba biti jako pametan :). On mora zastupati vaše interese, a u istom trenutku ne razljutiti klijenta.

      Volio bih čuti vaše komentare i pitanja? Koja su vaša iskustva?


      Više ne možemo samo željeti pokretati startupe, to je postala naša obaveza!

      Viktor Marohnic

       Uskoro i u našem gradu?

      Uskoro i u našem gradu?

      Prije dva dana sam bi na jednom od sad već redovnih druženja vikendom kod Gaje i Boštjana Špetiča i tu se povela zanimljiva rasprava o tome što se događa u Sloveniji(nedavni neredi) i Hrvatskoj, koja nam je perspektiva tu ili tamo itd... I jedna stvar koju je Boštjan rekao mi je nekako zvonila u glavi na putu do kuće. A to je da je na nama da stvaramo novu Sloveniju i novu Hrvatsku i da nitko drugi to ne može nego mi.

      Nije to ništa novo i svi smo mi čuli onu da na mladima svijet ostaje, ali meni je bilo zanimljivo je kako smo do toga u razgovoru došli. Nitko od nas nije preveliki ekonomski stručnjak, ali nekako je jasno da Hrvatska, a slično je i u Sloveniji, nema skoro više nikakvih resursa ili zaliha iz kojih bi se nešto bitno moglo pokrenuti. Nakon što podmiri sve umirovljenike, zdravsto, školstvo, državne plaće i slične obavezne stvari, ne ostaje baš previše novca za investiranje u visoko obrazovanje, tehnologiju, znanost itd. A čak i da ostane nešto te stvari se ne događaju preko noći. Potreban je netko sa vizijom tko idućih dvadeset godina može provoditi pametnu politiku i čiji će ciljevi biti dugoročni. U trenutnom sistemu gdje se vlast mijenja svakih četiri godine i gdje se razmišlja maksimalno u tim rokovima, to jednostavno nije moguće.

      Nekad tamo davne 2006te sam sa Sašom pokrenuo Pet minuta i to je za mene bilo nešto vrlo novo. Nikad nisam mislio da ću imati svoju firmu ili raditi sam za sebe. No međutim iz osobnih razloga, nezadovoljstva tadašnjim poslom i u potrazi za novim uzbuđenjima sam ipak odlučio krenuti poduzetničkim vodama. Nekako sam mislio kako bi baš bilo cool imati svoju firmu i napraviti nešto što će me zadovoljiti i stvoriti neku vrijednost ne samo za mene nego i za ljude oko mene. Poput bolje okoline za rad, itd, itd...

      Što se promijenilo?

      Zapravo se promijenilo to da ovo nije više opcija za mene, a niti za bilo koga tko pokreće ili vodi svoju firmu. Mi to ne možemo više samo željeti. Mi smo prisiljeni na to! Nemamo izbora, posao moramo sami stvarati i raditi jer nemamo druge opcije, ako želimo da se nešto promijeni. Nitko drugi to neće napraviti za nas. Uskoro će netko od svih ovih silnih startupa postati naš novi Skype ili Nokia, trud će se isplatiti i tako ćemo promijeniti situaciju oko nas.

      Novost je da više nije dovoljno da poduzetnik zaradi samo svoju plaću.

      Kad razmišljate o tome što radite onda se više ne možete zadovoljiti sitnim uspjesima. Raditi samo za sebe i zaraditi novac za auto, kuću s bazenom ili put u Južnu Ameriku, nije više dovoljno dobro! Nikoga više nije briga što vi vozite dobar auto, samo će misliti da ste budala koja rasipa novac dok oko njega ljudi jedva preživljavaju. Važno je što ste vratili ljudima oko sebe i važno je da li ste dali sve od sebe da vratite maksimalno što možete. To se danas traži.

      PS

      Mi smo jučer dali mali doprinos tome i objavili oglas u kojem tražimo više ljudi nego ikad do sad u jednom oglasu. Šest ljudi je tek kap u moru par stotina koji svaki dan gube posao. Ali i mi se tek zagrijavamo, biti će toga još. Treba malo vremena da se ova država ponovo izgradi iz ničega :)

      Oglas: Pet Minuta traži šest mobile developera!


      Želimo li izgraditi Silicon Valley u Zagrebu? Treba nam success story!

      Viktor Marohnic

      U vrijeme dok sam radio na svom prvom poslu nakon završenog FER-a dosta sam promišljao o tome kako najpametnije iskoristiti ostatak života, te napraviti nešto što će me dugoročno ispuniti zadovoljstvom. Jedan od problema koji me zaintrigirao je kako najefikasnije poboljšati kvalitetu života u Hrvatskoj i promijeniti način razmišljanja ljudi u pozitivnom smjeru. Da li je to angažman u politici, rad u dobrotvornoj udruzi, nekom pokretu ili nešto slično?

      I nakon malo matematike i kombiniranja zaključio sam da mi je najbolje raditi ono u čemu sam dobar, postići neki rezultat, te na taj način utjecati na ljude oko sebe. Pet minuta organizira razne startup evente i događanja gdje pokušavamo vratiti dio znanja lokalnoj zajednici i promovirati pozitivno razmišljanje, ali ništa nije ni blizu tako učinkovito kao naš progres u poslu koji postižemo iz godine u godinu. Rast sa 2 na skoro 60 ljudi u pet godina, probijanje sa ShoutEmom na US tržište itd…

      To razmišljanje je razlog zašto se ponekad ne angažiramo baš u svakoj lokalnoj ideji i držimo se dalje od politike i državnih ustanova, nego radimo na svojoj priči, sami, bez ičije pomoći. Mislimo da čovjek mora prvo imati uspjeh iza sebe i da tek onda sve što govori ima dovoljnu težinu da promijeni način razmišljanja ljudi oko sebe. Ako nema uspjeh iza sebe i samo dijeli savjete, tada taj savjet nitko neće poslušati i krenuti tim putem, jer ne želi on biti taj prvi koji sve riskira, dok drugi samo promatraju.

      Mi želimo biti ti koji probijaju led, rade i nižu rezultate. 


      Silicon Valley u Zagrebu

      Silicon Valley model je uspješan najviše zbog velike količine tzv. “success storya”. Postoje dva mehanizma koja tu djeluju:

      1. Ljudi koji tamo žive ne mogu izbjeći činjenicu da imaju bar jednog, ako ne i deset prijatelja koji su se obogatili na stock options. I onda pričaju o tome. To je tema kad se pije pivo, večera s prijateljima ili dok se radi. Svi maštaju o tome da jednog dana zarade milijun, deset ili sto u svojoj vlastitoj firmi. To je moćan pokretač i ništa vam takav način ramišljanja ne može usaditi u glavu bolje od bogatog prjatelja koji vozi old timer porsche :)

      2. Ljudi koji su se obogatili na stock optionsima uglavnom dobar dio tog novca investiraju u lokalni startup ekosistem. To je u SV zapravo najveći izvor seed investicija, startup inkubatora i acceleratora. Nije država ta koja to organizira, već samo stoji sa strane i ne smeta.

      Dakle, to je ono što mi radimo i na čemu ostavljamo dane i noći već nekoliko godina. Pet minuta je narasla sa 2 na 45 ljudi, a ShoutEm se probija na US tržištu (više detalja uskoro na Netokraciji) i ne mislimo tu stati ni blizu. Želimo napraviti pravi success story,  zaraditi ozbiljniji novac, te maksimalno vratiti lokalnoj zajednici.

      Što vlast treba napraviti?

      Puno čujem o raznim inicijativama od g. Marasa ovih dana i to je sve pohvalno, izgleda da konačno imamo nekoga tko želi slušati i pomoći IT communityu. A ovdje je mojih top 2 za ministra Marasa, ako će kojim slučajem pročitati ovaj post :)

      1. Olakšice i bitnije veći poticaji sa IT startupe sa globalnim, ali što je najvažnije skalabilnim proizvodom. Netko tko dodjeljuje poticaje treba znati razliku između skalabilnog proizvoda i consulting tvrtke.

      2. Dobar izvor seed investicija reda 50-100 tisuća EUR. Bicro to radi najbolje već godinama i ima ogromno iskustvo u radu sa startupima (Hipersfera, Gideon, GoHome, ShoutEm i još hrpa malih startupa koju su financirali) 

      I pustite nas da radimo. To je sve što trebamo.


      “Kad Miki kaze da se boji, noge mu klecaju. Kupio je skupa kola, a sada ga zezaju.” - Azra

      PS. Ja sam nepismen, ne znam gramatiku. Kad su drugi učili Hrvatski, ja sam učio matematiku. A uz sve to pišem brzo, samo izbacujem misli. Ako nadjete greške pošaljite mi mail, nemojte me javno ubijati u pojam ;)

      Update: Karmen mi je pregledala tekst, tako da ispada da i nema više grešaka :). lol


      Farmeron!

      Viktor Marohnic

      Ja vjerujem u Farmeron. 

      Jednostavno genijalan proizvod, savršen tajming i svi prvi koraci na pravom mjestu. Još otkad sam prvi put vidio Farmbota :) (na slici desno) opčinjen sam jednostavnošću i genijalnošću te ideje. Imam neki feeling da su dečki naboli stvar koja se uz pravu strategiju može pretvoriti u “billion dollar company”.


      Proizvod

      Farmeron me jako podsjeća na Intuit. Firma koja je počela sa vrlo niche proizvodom koji je omogućavao lakše popunjavanje poreznih prijava, a u prvoj verziji je odrađivao samo dio posla. Korisnik je morao sve ostalo završiti na papiru ručno. Bez obzira na to, uspjeli su na takvom proizvodu kroz vrijeme izgraditi firmu koja trenutno zarađuje preko tri milijarde dolara godišnje i ima niz vertikalnih proizvoda.

      Farmeron je uhvatio nišu koja je totalno zapostavljena, prilično je velika i također postoji još mali milion prilika za dodatne prozvode koje s vremenom mogu razvijati.

      Tajming

      Zašto pravi tajming? Ovakav proizvod prije pet ili čak dvije godine ne bi imao nikakav prolaz jer ciljani korisnik jednostavno nije bio na nivou tehničke pismenosti da uopče razmišlja o korištenju software-a u svom poslu. Danas svaki farmer ima brzi internet, računalo, tablete i smartphoneove. Zna tko je Zuckerberg, Steve Jobs i zna da je iOS zakon, a da Androida ima sto verzija pa je to problem i da je Symbian propali mobile OS. Takvi ljudi će s oduševljenjem dočekati ovakav software koji je napravljen isključivo za njih i to iz ljubavi za farmerskim poslom.

      Što možemo naučiti iz ovoga? Mislim da skoro svaka niša na koju nismo prije pet ili deset godina ni pomišljali danas ima veliki potencijal. Software za frizerske salone, dječje vrtiće, zidare, itd. to sve može biti milijardu dolara vrijedan posao na globalnom nivou. I ne samo to, nego također sav software koji smo prije koristili danas možemo ponovo napisati na način da je prilagođen za mobile ili da se vrti u cloudu i izbaciti stare igrače iz igre. Npr knjgovodstveni software je prvo što mi pada na pamet. Ako niste znali, to čudo koje naši knjigovođe koriste izgleda prethistorijski i prilika samo čeka.

      Prvi koraci

      Seedcamp, 500 Startups i US based VC. Nema bolje strategije. Farmeron se svega u par mjeseci iz Osiječke pretvorio u Američku kompaniju, dobio top class VC-a on board, te primarno targetira US market. Preskočili su sve Europske investore krenuli odmah na najjače tržište i to im se isplatilo.

      PS 

      “Pricing per animal” zaslužuje završiti u nekoj knjizi ili muzeju startupa u jednom trenutku.

      PPS

      Matija i ja smo pričali neki dan, ali mu nisam rekao da ću napisati ovo. Matija, sve najbolje želim i nadam se da je post ok :).

      “Mama.

      Što zaradim potrošim,

      što dobijem izgubim.

      Skroz sam bankrot,

      Mama.

      AZRA - Bankrot Mama


      iPhone 5 je dosadan. Što je sljedeće?

      Viktor Marohnic

      Kraj ere inovacija na smartphonima

      Prošlotjedna najava iPhone 5 najavljuje kraj jedne ere. Za razliku od iPhone 5 prvi iPhone predstavljen 2007-e je bio revolucionaran uređaj i promijenio je svijet. Veliki touch screen koji se upravlja prstima, za razliku od stylusa, super jednostavan dizajn i software, odlična grafika, to je bilo nešto novo i nevjerovatno. To je bio smartphone o kakvom sam sanjao još od 2000 dok sam još programirao za Palm i PocketPC i nosio okolo Handspring Visor sa GSM modulom.

      Svi pokušaji do tad su bili loši i nijedan uređaj nije radio tako lijepo kao iPhone. Idućih par iteracija su bile ogromna poboljšanja. Brzina, novi dizajn, retina display itd… No medjutim ovaj zadnji nema ni blizu ništa tako uzbudljivo. 

      Veći telefon. Stvarno???

      Sam iPhone 5 event (doduše ja sam ga pratio preko live bloga) je više podsjećao na predstavljanje novog Samsunga ili Nokie. Dva čipa u jednom, jeeeee, veći ekran, A6 procesorr, megabajti, megapikseli, megaherci, tanji telefon, bolja baterija, bla bla bla, te ostali bullshiti za geekove. Fakat isto kao da slušam o novom Nokia telefonu prije pet godina.

      A zapravo kad se promisli i šta su zapravo mogli napraviti, a da je baš korisno i novo. Neki kažu NFC ili wireless charging, ne znam baš da bih umro od sreće za tim. 

      To je to, nema više ništa novo što se tiče hardware-a.


      Što dalje?

      Ja bih se kladio na software. Software je jedino mjesto gdje još ima hrpa prostora za inovaciju. Brži procesor i LTE otvara mogućnosti za aplikacije koje će raditi brže i bolje, kao što je ADSL lansirao internet u mainstream (web 2.0) tako bi sad mogli vidjeti i App 2.0. Već ako usporedimo današnje aplikacije za rađene za retina display i iPhone 4 (moji favoriti Spotify, Path, Foursquare ili novi Facebook) i kako one izgledaju u odnosu na ono što smo imali prije godinu dana vidi se ogromni napredak.

      A to je dobra vijest za nas. Software je kao što znamo jeftino za proizvoditi i to može skoro svatko. Zlatna groznica zvana mobilne aplikacije je tek počela, a svatko imalo sklon avanturi, već jaše preko Sierra Nevade u potrazi za zlatom ;). Praktički se sav postojeći software koji znamo može ponovo izmisliti za smartphone i tablet uređaje, kao da taj stari nikad nije ni postojao. Nova generacija klinaca može preko noći iz garaže uzeti tržište starim prdonjama koji su zapeli na desktopu i webu.

      Da ne bi ovo bilo baš bezvezno blebetanje moram malo to i potkrijepti sa činjenicama. Npr, ima jedan mali ali vrijedan podatak, a to je da se boom interneta u US dogodio tek kad je penetracija prešla 50-60%. Smartphone penetracija globalno je manja od 30%, a u americi je tek prešla 40%. I to je to. Neznam što da još da dodam, osim

      “Nadam se da volite brzu vožnju” :).


      Viktor Marohnic


      ShoutEm traži junior dizajnera

      Viktor Marohnic

      Prva stvar prvo. Što dovraga ti ShoutEmovci rade?

      ShoutEm je startup koji ni manje ni više želi iz korijena promijeniti način na koji ljudi stvaraju nativne i HTML5 mobilne aplikacije. Dapače ponosno tvrdimo da u našoj vertikali imamo jedan od najboljih proizvoda, a borimo se u žestokoj konkurenciji u US, najkonkurentnijem tržištu na svijetu. Trkačkim rječnikom, mi trčimo maraton na Olimpijskim igrama i ništa manje od prvog mjesta nije opcija :).

      ShoutEm tim vjeruje da tehnologija ne smije biti sama sebi svrha nego da je cilj da olakša život običnim smrtnicima, i iz tog razloga nam je najveći izazov kako svoja znanja programiranja i dizajna pretvoriti u korist običnih korisnika, koji se žele koncentrirati na ono u čemu su najbolji. Iz tog razloga radimo alat koji omogućava tehnološki slabije potkovanim ljudima da u kratkom vremenu, po niskoj cijeni kreiraju aplikacije viskoke kvalitete. Na isti način na koji je WordPress omogućio svima da preko noći postanu izdavači, mi želimo lokalnim zajednicamafestivalimablogerimaneprofitnim organizacijama i svima sličnima s malim budžetima omogućiti da svoju ideju pretvore u aplikaciju, uz zanemarivi trošak. 

      U zadnjih godinu dana smo izbacili niz aplikacija kroz koje ljudi generiraju prihode, te niz malih tvrtki živi na račun tehnologije, a trošak razvoja aplikacije se svodi na smješnih $29-$49 mjesečno. Usporedbe radi Matt Mullenweg (osnivač Wordpressa) je jednom rekao kako dvadeset tisuća ljudi zarađuje za život na račun Wordpress. Slična je i naša vizija.


      A sad konkretno

      Trenutno tražimo dizajnera na puno radno vrijeme koji želi raditi u istoj sobi s vrlo talentiranim timom developera, koji im može pomoći u svakodnevnim zadacima i dodatno oplemeniti njihov rad s malo dizajn magije. Radi se malo weba i puno iPhone, iPad, Android, Mobile Web (HTML5) dizajna. 

      Ne tražimo previše iskustva, već talent, veliku želju za radom, učenjem i vjerom da zajedno možemo mijenjati svijet samo ako to želimo. Dizajn mobilnih aplikacija ili barem neki dokaz da ga to zanima je plus u svakom slučaju.

      Javite se direktno meni na viktor@shoutem.com, pa se čujemo.

      I jedan srdačan pozdrav od nas na kraju:

      ShoutEm tim na SXSW 2012. 


      Viktor Marohnic


      Viktor Marohnic

        More than ten years after my first love was brutally kidnaped I’m in love again. This time it’s a Fixie ;). Isn’t she/he adorable?

      More than ten years after my first love was brutally kidnaped I’m in love again. This time it’s a Fixie ;). Isn’t she/he adorable?


      Viktor Marohnic


      Viktor Marohnic

        ShoutEm Dream Team. Izazivam bilo koga, da nas pobjedi, bilo kad, bilo gdje, u bilo čemu! 
 Jesam li već rekao da u sobi imam najbolji tim ikad viđen na ovim prostorima.

      ShoutEm Dream Team. Izazivam bilo koga, da nas pobjedi, bilo kad, bilo gdje, u bilo čemu!

      Jesam li već rekao da u sobi imam najbolji tim ikad viđen na ovim prostorima.


      Možemo li bolje od Dinama? O da!

      Viktor Marohnic

      Dinamo : Real - 6 : 2

      Neznam da li je netko gledao tekmu sinoć. Ja jesam. Bilo je bolno. Ne mogu a da opet ne promatram to iz neke dublje perspektive.

      Dinamo je izgledao kao osnovna škola koja je došla igrati prijateljsku utakmicu sa seniorima prvoligaškog kluba. Za razliku od od njih mi ovdje u Pet minuta i ShoutEm-u, te sličnim Hrvatskim tvrtkama pariramo top developerima bilo gdje na svijetu i radimo projekte koji se bore na najjačim tržištima na svijetu. Mi smo prva liga i rock starovi, a ne glupi Dinamo.

      Btw, u tom smislu je i cijela prica oko CEO/Founder. www.ceoslashfounder.com