123 Street Avenue, City Town, 99999

(123) 555-6789

email@address.com

 

You can set your address, phone number, email and site description in the settings tab.
Link to read me page with more information.

Vikot's river of random thoughts

Božić, snijeg, skijanje...

Viktor Marohnic

Neznam što mi više nedostaje ovih dana, prijatelji, rodbina, Božićna atmosfera ili snijeg i skijanje. Ovo su neki od motiva koji mi se obično motaju po glavi ovih dana dok čekamo Božić, a mislio sam da bi mogla biti dobra tema za ovaj blog koji je obično super ozbiljan :).

Bjelovar, snijeg, filmske matineje, sanjkanje, skijanje...

Kao prvog velikog snijega se sjećam svježe staze u snijegu od svoje kuće do kina Gorica u nedjelju u jutro dok me tata vodio da vidim novog Supermena.  Činilo se kao da ima metar snijega, a do kina nam je trebalo sat vremena. Mislim da sam imao 4-5 godina.

Druga uspomena na snijeg je vjerovatno skijanje kroz vinograd koji su moji roditelji imali u blizini Bjelovara. Moja mama je odrasla na selu 50tih godina, a skije su pravili od dasaka koje su kuhali tako da im mogu zaobliti vrhove, pa smo pod tim utjecajem i mi skijali već sa tri, četiri godine na jedinom brdu koje smo imali. Ja sam imao polovne drvene skije koje su se privezale na cipele, staze je bila cca 80m spusta, ali sa produženjem malo dublje u šumu se moglo navući i na 100m. Morao si biti prilično spretan ako si želi izvući živu glavu kod uleta punom brzinom na stazu kroz šumu.

Kasnije smo prešli na sanjkanje i skijanje na Levijevom brijegu kod Bjelovarskog bazena. Sjećam se da je moj mozak u to vrijeme mogao razmišljati jedino o tome kako učiniti sanjke što bržima i kako pronaći optimalni sanjkaški položaj u svrhu postizanja maksimalne udaljenosti kad brijeg lagano pređe u livadu. To je bio cilj natjecanja, a ja sam naravno morao pobijediti. Nakon cijelog dana sanjkanja došli bi kući promzli, crvene kože i plavih nogu i ruku. Ali sve je to bilo u redu, malo bi se zamotali u deke i pored peći uz čaj lagano vratili u normalu.

Nekako mi danas uvijek u doba snijega nedostaju ti dani i ta razbibriga. Kad bih bar opet mogao imati te probleme u životu. 

Planinarac

Kasnije je krenulo skijanje na Planinarcu (Bjelovar). Cca 100m spusta i žica za koju se držiš rukama dok te vuće gore, kasnije smo prešli na kuke koje si vezao oko pojasa, pa bi se dogodilo da padneš i da te žica vuće 10-20 metara naglavačke prema gore, a prika koji radi na vučnici je taman odšetao pa treba vremena dok netko ne iskopča struju. Ali i to je bilo sasvim normalno, dapače, imao sam ekipu iz kvarta i naši roditelji su nas na smjene vozili svaki dan na skijanje na Planinarac dok god je bilo i malo snijega.

Sljeme

Mislim da sam imao negdje 10 ili 11 godina kad sam prvi put došao skijati na Sljeme. Sjećam se da taj dan nije radila žičara pa sam se penjao gore i spuštao dolje sam od sebe cijeli dan. Nekako sam od početka pikirao da se spustim po izrovanoj sanjkaškoj stazi preko puta, jer se činilo da se ekipa tamo bolje zabavlja skačući preko izrovanih hupsera. Nakon prva dva hupsera, ritam mi se polako raspao i otpala je jedna pa druga skija prvo, a ja sam opalio glavom u led. To je bilo to za taj dan.

Zbog rata i činjenice da su mi (navodno četnici) ukrali skije, na Sljeme sam opet došao tek za vrijeme faksa cca 94te. Prvo sam posuđivao skije od frendove mame, a poslije sam kupio za 200kn stare Elanke na kojima sam skijao idućih 5-6 godina. 

Sljeme je uvijek bilo izazov, zbog leda, kamenja, hupsera, a dodatno smo to još pojačavali skijanjem na neuređenoj Panjevini (stara staza koja kreće ispod Vidikovca). Prilično osnovnu tehniku sam dobrano izbrusio skijajući po najgoroj mogućoj stazi i pokušavajući kopirati stare majstore oko sebe. Išli bi gore iz doma na Savi tramvajem, pa žičarom, a dolje bi se spustili, ako je bilo snijega (a i ako nije :)) po Lojsteku po noći skroz do donje stanice žičare i onda opet tramvajem do Save. 

Na Sljemenu sam kasnije naučio nekoliko ljudi skijati, uključujući i Karmen i svoje klince, a sa novim dobrim skijama koje sam si kupio tek tamo negdje sa cca 30 godina uspješno savladavam tzv Filter na Crvenom spustu u bilo kakvom stanju da se nalazi :).

Zadnjih par godina smo se skijali puno i po Austriji i po Francuskoj i sve je to super, ali nekako kad se sjetim Planinarca i skijanja kroz šumu to su mi još uvijek najjače uspomene. 

Eto na to mene podsjeća Božić i Nova Godina. Kako ste vi provodili svoje praznike i koje su vaše uspomene? Dajte da čujem dolje u komentarima, kad vas već neću vidjeti za ove praznike :(

Sve najbolje i uživajte!