123 Street Avenue, City Town, 99999

(123) 555-6789

email@address.com

 

You can set your address, phone number, email and site description in the settings tab.
Link to read me page with more information.

Vikot's river of random thoughts

Zašto ne prodajemo oglase?

Viktor Marohnic

Download-WhatsApp-Messenger-for-Symbian-2-11-236-407711-2.jpg

Do nedavne akvizicije, o WhatsApp-u, ništa drugo nisam znao, osim da imaju milijune korisnika, ali čitajući malo o svemu tome, jedan tekst mi je najviše ostao u pamćenju. Why we don't sell ads napisao je Jan Koum, founder WhatsApp u svom blog postu.

Savršeno je to rezoniralo s mojim višegodišnjim stavom. Ja jednostavno mrzim oglase, ne volim ih vidjeti, čitati, a pogotovo ih ne volim klikati. Do sad sam u životu kliknuo na točno šest oglasa. Od toga su tri bila greškom, dva su bila targetirana pa sam kliknuo jer me zanimalo, a jedan sam kliknuo jer je zli Viktor u meni prevladao, te sam htio konkurenciji potrošiti nešto novaca :). Možda ćete misliti da se šalim, ali ne, pamtim dobro taj broj i davno sam sam sebi rekao da nikad ne smije preći deset, ili...

Ok, a zašto tako ne volim oglase?

  • Kao prvo volim sam donositi odluke o tome što ću i kada kupiti. Volim sam napraviti research, više vjerujem preporukama prijatelja itd, itd.. Ne volim nikakve neobjektivne utjecaje tijekom tog procesa.
  • Loši oglasi nagrđuju dobar sadržaj. Naši prvi projekti su se monetizirali od oglašavanja i još uvijek se sjećam tih patnji kad smo na home pageu prekrasno dizajniranog sajta morali negdje uglaviti prostor za divovski banner. Kod dizajniranja još to i izgleda nekako, jer dizajner koristi neki lijepi placeholder za oglas, no međutim kad se tamo zarolaju random Google oglasi, sačuvaj me bože. No nisu samo sajtovi tu u problemima, jeste li nedavno kupili Wired ili nešto slično. Više od pola časopisa su nerelevantni oglasi, flyeri ispadaju na sve strane, a ja još platih za novine. Ccc.
  • Economy of free, nikad mi to nije sjelo. Ja mislim da svaki rad ima svoju cijenu i da ako vaš prozivod ili usluga išta vrijedi ljudima, onda ne bi trebao biti problem platiti. To je najbolji test za vas i vaš prizvod. Economy of free, koja je svoj procvat dobila zahvaljujući Internetu donjela nam je dosta dobroga, ali nam je istovremeno prouzročila i dosta štete. Kvalitetni novinari nemaju gdje pisati, dosta dobrih novina propada ili se okreće žutilu, najviše zbog toga što su ljudi u zadnjih 20 godina naučili dobijati stvari free i sad ih je naravno nemoguće dobiti da plate za ono što konzumiraju. No, stvari se polako oporavljaju, sve je više ljudi spremno platiti usluge na internetu, čak i više od toga, npr na slijepo doniraju novac za projekte koji im se sviđaju na raznim crowdfunding sajtovima.
  • Firme koju daju free svoje usluge uglavnom nisu fer konkurencija. Uzmite npr. Google i njihovu besplatnu navigaciju. Preko noći su uništili hrpu firmi koje su radile odlične aplikacije za navigaciju, jer su svoju uslugu ponudili free, a razvoj i održavanje financiraju prodajom oglasa na drugim servisima. Nekako razmišljam da ako je moguće imati zakon protiv monopola, da bi se mogao imati i zakon koji zabranjuje free usluge, jer uništavaju tržište. Dosta za sada o Google-u. Bliži sam vjerovanju da su upravo oni, istinski zla tvrtka, nego onom suprotnom, ali nemam pravih dokaza, pa je lako moguće da se varam :).

Sva sreća, oko nekih od ovih točaka su se stvari dosta promijenile. Sa pojavom društvenih mreža lakše dolazimo do preporuka od strane svojih prijatelja, pa bullshit brandovi ne preživljavaju dugo. Marketing budgeti dijelom se preusmjeravaju u pravljenje boljih proizvoda, jer je danas to jedini način za pridobiti kupce. Ljudi su sve osvješteniji i znaju da je za kvalitetu potrebna investicija i da taj strtup koji svoj proizvod nudi besplatno ima i puno veće šanse da propadne, te zbog toga odabiru onaj za koji misle da ostvaruje dovoljan, ali ne prevelik profit.

"Nitko se ne budi ujutro jedva čekajući da vidi još oglasa", kaže Jan Koum, a ja kažem: "Word". 

Zakon je to da je nakon svih priča o Economy of free i sličnim stvarima, servis koji nikad nije niti ima u planu monetizaciju od oglašavanja, završio sa jednom od najvećih akvizicija u povijesti interneta. Nadam se da je ovo samo početak i da će se taj Economy of free jednog dana konačno marginalizirati ili barem izgubiti na značaju.

Što se nas tiče tako sam sretan da nismo otišli nikad u smjeru gdje bi nam primarni izvor zarade bilo oglašavanje i da nismo nikad dali naš proizvod besplatno. A još sam više sretan što se i svijet ili barem dovoljno veliki dio njega, lagano kreće u tom smjeru i podržava nas, plaćajući za naš rad.

Mislim da pokretači startupa trebaju biti motivirani prvenstveno ciljem da nekome donesu neku vrijednost i da mu za njegov uloženi novac donesu što veći povrat. Na taj način su svi zadovoljni. Free je bullshit.

Kad smo pokretali ShoutEm V1 svi su nam govorili da trebamo imati free plan, a dodatno je u to vrijeme business model Facebooka ili Twittera bio opće prihvaćen. Ono u stilu, ajde da prvo nakrcamo usere, pa ćemo nekako već zaraditi novce. Super je to ako imaš Andreesen Horowitz ili Union Square Ventures iza sebe, da trpaju hrpu novaca u tvoj startup dokle god treba, ali mi smo vrlo brzo shvatili da za nas to ne igra, okrenuli model, te doživjeli prosvjetljenje. Plaćena usluga jednostavno isfiltrira sve one cjepidlake koji bi htjeli sve za džabe, pa lijepo nemaš posla sa takvima. Ostanu ti samo useri koji uredno plaćaju, ponašaju se manje-više pristojno i cijene tvoj rad.