123 Street Avenue, City Town, 99999

(123) 555-6789

email@address.com

 

You can set your address, phone number, email and site description in the settings tab.
Link to read me page with more information.

Vikot's river of random thoughts

Dvadesetogodišnji plan za oporavak Hrvatske

Viktor Marohnic

Provedoh skoro tri tjedna u Zagrebu pa mi je bilo teško kao što to inače radim, izolirati se od dnevnih, političko-gospodarstvenih zbivanja u Hrvatskoj. Uz ovu nevjerovatno lošu vlast i najgori mogući rating HDZ-a i SDP-a, čovjek pomisli da je prava prilika aktivirati se i pomoći napraviti promjene. Sve više čujem o tome oko sebe, ljudi se angažiraju politički, nove stranke niču kao gljive itd., ali ne, kakva zabluda! 

Treba znati da apsolutno nikakve pozitivne promjene neće doći sa strane politike.

Naime, ono s čime se mi ovdje borimo je nešto puno veće, Nenad Bakić to naziva “nerazumijevanje društvene stvarnosti kolosalnih razmjera”. U Hrvatskoj su ljudi znanjem toliko strašno zaostali za razvijenim svijetom da je to stvarno kolosalnih razmjera. Od političara, novinara, lokalnih vlasti, pa do generalne populacije koja osim što je neobrazovana, nažalost je sposobna razmišljati jedino na negativan način, potpuno se posvetila pesimizmu, te pronalaženju milijun razloga zašto se nešto ne može napraviti.
Niti jedan čovjek koji iole ima znanja koje bi mu omogućilo da nešto napravi, nema nikakve šanse. U Hrvatskoj prolaze glasni i bahati (Sanader, Linić), “cool buntovnici” bez ikakvog znanja (Milanović, Holy) ili likovi mafijaškog izgleda i govora (Karamarko, Bandić). Jučer se u komentarima na moj FB post gdje sam rekao da mi je Ljubo Jurčić dobar i vrlo pametan, javila čitava hrpa ljudi i objasnila mi kako je on zapravo nesposoban i nema nikakve šanse. I što je najgore vjerovatno su u pravu, Ljubine šanse su nikakve. Ne zato što nije pametan ili sposoban, nego iz razloga da bi netko poput njega promijenio stvari, mora dobiti većinu na izborima i kreirati vladu potpuno sam bez koaliranja sa ucjenivačkim manjinskim strankama, a to će se dogoditi nikada. Ljubo nema ništa od gore navedenih karakteristika, one je miran, pristojan, obrazovan, a rulja će mu bez problema naći milijun razloga zašto ne bi bio dobar premijer.

No, na sreću u Hrvatskoj se događa nešto što je svima ispod radara, a ima potencijal da promijeni stvari. Svakodnevno nastaju neke vrste "Oaze blagostanja" koje ubrzano rastu i koje malo po malo mijenjaju mentalni sklop prosječnog Hrvata.

Oaze su male tvrtke koje rade nezamislivo pametne i hrabre stvari, ljudi u tim tvrtkama su pozitivni, veseli, nasmješeni, dobronamjerni, načitani, naputovani. Ljudi u tim tvrtkama umjesto da utonu u letargiju svaki dan razbijaju glavu s tim kako poboljšati stvari, kako rasti i kako napraviti što bolji posao, oni dolaze na posao rano ujutro i ostaju do kasno u noć i uživaju u tome. Ja ih mogu nabrojati već popriličan broj, a naše tvrtke Pet Minuta i ShoutEm su naravno jedne od tih pozitivnih primjera. Kad se iz New Yorka vratim u Zagreb, koliko god to čudno zvučalo, ja zapravo uopće ne osjetim nikakvu promjenu, oko mene je pozitiva, nevjerovatne energija i volja da se stvari još više poprave i poboljšaju, svaki pojedini čovjek u našoj firmi je nevjerovatno obrazovan i pametan, dio je kolektiva i trudi se svaki dan dati što veći doprinos. Taj stav i način razmišljanja je Amerika u malom. Ja si osobno ne mogu zamisliti bolji svijet od naših malih oaza u kojima živimo i radimo.
A ono što je najbolje, je da funkcioniramo po svim pravilima toliko kod nas omraženog kapitalističkog društva. Vrlo često je teško, ponekad i surovo, ali u isto vrijeme nevjerovatno izazovno i vrlo fer. Kad kažem fer mislim na sportski fair play na tržištu. Na tržištu, onaj tko napravi dobar posao, skuplja plodove, a onaj tko se zajebava i zgubidani, gladuje. To je svima kod nas jasno, ali bez obzira na sve to ništa nas ne može pokolebati u našim naporima da napravimo nešto veliko, shvaćamo to kao izazov.

Dakle, kakav je dvadesetogodišnji plan ili bi bar trebao biti? 
Plan bi trebao biti svim onim luzerima, hejterima i neradnicima, koji misle da se ne može ili da se ne treba ništa mijenjati, pokazati suprotno. Jednog dana kada ih sa svih strana okruže ljudi koji imaju genijalne poslove, žive visokim standardom i na sve strane odišu srećom, onda će shvatiti da moraju re-evaluirati svoj sustav vrijednosti, slušati će vas kad im kažete za koga trebaju glasati, gdje se zaposliti i što raditi ne bi li sebi i svojoj djeci osigurali bolji život. Odjednom ćemo imati moć i utjecaj koji nam treba ne bi li mijenjali stvari.
Po mojoj vrlo gruboj procijeni “od oka” ako radimo jako puno trebat će nam od deset do dvadeset godina da dođemo do nivoa gdje dovoljan broj ljudi živi dobro i služi kao primjer drugima u tolikoj mjeri da to počinje utjecati na sustav vrijednosti ostatka ekipe oko nas.

Stvari se već događaju, efekt je već prisutan, nepoznati ljudi pored mene na kavama pričaju kako im je životni san raditi u Pet Minuta, drugi otvaraju urede u Americi i kažu da smo im mi otvorili oči i pokazali da je to moguće i kako se to radi. Na drugim frontovima se otvaraju mikro pivovare, mali OPG-ovi rade najbolje sokove na tržištu i ne boje se konkurencije, informatičke tvrtke rastu kao blesave, tako da FER uskoro neće moći proizvesti ni blizu dovoljno inženjera koji nam trebaju. A svaka ta nova pivovara, novi OPG ili IT startup će za sobom pokrenuti još deset takvih nakupina luđaka od kojih će neki uspjeti big time i svi će pričati samo o njima.

Zato drugovi poduzetnici i svi oni koji to žele biti ili raditi u privatnim firmama, držite se, borite se, ne dajte se pokolebati, zaboravite političare i hejtere oko vas, nitko od njih vam neće pomoći, vi ste ti koji polako ali sigurno mijenjaju stvari!